Atina kao savršena baza: Zašto je Atanasijević rekao „da“ Olimpijakosu i životu iz snova
Postoji li za vrhunskog sportistu bolji scenario od onog u kojem se spoje ambiciozan klub, borba za trofeje, prijatan grad za život i – ono najvažnije – porodica na okupu? Upravo takvu sliku danas živi Aleksandar Atanasijević. Nekada jedan od najboljih korektora sveta, trofejni reprezentativac Srbije i igrač koji je godinama nastupao u najjačim ligama planete, trenutno je stacioniran u Atini, gde brani boje Olimpijakosa i istovremeno uživa u mirnijoj, ali i dalje takmičarski veoma zahtevnoj fazi karijere.
Iako više nije deo italijanske ili poljske lige, gde je godinama bio standard, Atanasijević ni u Grčkoj nije spustio lestvicu ambicija. Naprotiv – upravo želja da i dalje osvaja trofeje, ali u okruženju koje mu nudi kvalitetan porodični život, presudila je da potpiše za klub iz Pireja. Kako sam kaže, Olimpijakos je bio logičan izbor u tom trenutku karijere: klub koji u svakom takmičenju ima imperativ pobede, ali i sredina u kojoj može da pronađe balans između profesionalnog i privatnog.
Vrlo brzo po dolasku, ljudi iz kluba su shvatili da žele Srbina da zadrže. Pregovori o produžetku saradnje bili su kratki i jednostavni, gotovo simbolični, što dovoljno govori o obostranom zadovoljstvu. Atanasijević ističe da mu je jedna od najvećih karijernih pobeda činjenica da je tokom 15 godina u inostranstvu promenio svega nekoliko klubova, svuda ostajući duže i ostavljajući snažan trag.
Iako priznaje da u godinama posle 30. nema dugoročnih planova, jer ugovori uglavnom dolaze na sezonskom nivou, ne krije da mu Grčka izuzetno prija. Liga je jača nego ikada, konkurencija je ozbiljna, a dolazak velikih imena dodatno je podigao nivo takmičenja. Upravo taj izazov ga i dalje motiviše.
Posebnu dimenziju njegovom životu u Atini daje činjenica da je tu i porodica. Supruga Elica nastupa za Panionios, sin ide u vrtić, a svakodnevica je ispunjena obavezama, ali i malim porodičnim ritualima. Iako je raspored zgusnut, Atanasijević priznaje da nikada nije bio srećniji – jer je konačno uspeo da spoji sve ono što sportista često mora da razdvaja.
Nedavno povlačenje iz reprezentacije Srbije za njega nije značilo odmor od rada, već dodatnu posvećenost klupskoj sezoni. Slobodno leto iskoristio je za fizičku pripremu, svestan koliko je važno ostati u vrhunskoj formi i bez nacionalnog tima. Rezultat toga već se vidi – Olimpijakos osvaja trofeje, a on uživa u svakom poenu, svakom treningu i svakom danu.
Na kraju, Atanasijević bez zadrške poručuje: nema zbog čega da se žali. Igra odbojku na visokom nivou, živi sa porodicom u jednom od najlepših gradova Evrope i svakodnevno radi ono što voli. Za njega – to je definicija sna koji se i dalje živi.